DOBRO PAZI ŠTA ĆEŠ POŽELJETI DA TI SE NE BI OSTVARILO

Drugi dan nakon održavanja istorijskih izbora u Crnoj Gori stvari se polako sliježu. Kako je Balkan u zadnje vrijeme sve češće plodno tlo za slučajeve preletačević (papak), zato je još uvijek nepoznato ko će činiti novu parlamentarnu većinu. Jedno je ipak poznato, a to je da će građanska koalicija URU sa svoja 4 osvojena mandata biti faktor za formiranje vlasti.  Lider stranke URU, a ujedno i Koalicije Crno na bijelo je Albanac Dritan Abazović, koji je kao takav prošao u CG Parlament. No, ostala 3 mandata čine zastupnici bliski prosrpskim opozicionim strankama. Očito su mozgovi bliski SPC znali šta rade kada su mladog Albanca podržali na čelu liste Crno na bijelo. Prepoznavši u njemu lidera koji bi mogao povući značajan dio albanskih i bošnjačkih glasova, rizikovali su čak i njegovu moguću neposlušnost prilikom kreiranja postizbornih koalicija, jer su znali da će njegova harizma i gard dovući  ovoj koaliciji bar još  dva dodatna mandata.

Čak i u slučaju Abazovićeve neposlušnosti, takav rasplet bi se isplatio mozgovima iz SPC koji su orkestrirali buduće saveznike prosrpske koalicije, a iz prostog razloga jer su narednih 5 kandidata na listi iza Abazovića bili prosrpski orijentisani kandidati. Prošla su u konačnici 4 zastupnika, tj. Abazović i 3 prosrpska kandidata. Ako bi Abazović i «otkovao» ostala bi opet 3 lojalna kandidata prosrpskoj opoziciji. Upravo zbog toga su mozgovi bliski SPC na dobitku, jer im je Abazović u svakom slučaju osim svog mandata nabacio još dva mandata naivnim albanskim i bošnjačkim glasovima koji su u Abazoviću vidjeli mladost i prosperitet.

Znajući da u svojoj stranci URU i Koaliciji Crno na bijelo ništa ne kontroliše, istovremeno nabildan trenutnom popularnošću i željom da istu sačuva, Abazović već nagovještava da bi «njegova» 4 zastupnika mogla završiti u koaliciji sa prosrpskom opozicijom u kojoj ne bi bilo mjesta za Đukanovićev DPS.

Ne treba sumnjati da je mlađahni Abazović pogodno i meko tijesto u rukama prosrpske opozicije koja ga trenutno loži i neiskreno ohrabruje da bi u koliaciji sa njima mogao biti budući lider i integrator na crnogorskoj političkoj sceni. Znajući da ostala 3 prosrpska zastupnika iz URU ne može kontrolisati, a da bi njegovo prelijetanje DPS-u uništilo njegove dječačke snove da postane lider značajne poličke stranke, Abazović će pokušati tražiti kompromis na način da se drži zajedno sa 4 zastupnika URU, obećavajući pri tome da su EU integracije i NATO neupitni, promovišući ekspertsku vladu što je čista utopija da se odmah razumijemo, a pri tome konstatno eksponirati priču o Đukovićevom kriminalu sa željom da dugoročno privuče njegove glasače, a njega lično procesuira. Sve to onako površno gledajući fino i primamljivo izgleda, ali u praksi će to završiti potpuno drugačije iz prostog razloga jer 4 četiri zastupnika URU se naprosto ne mogu mjeriti sa ostale dvije prosrpske stranke koje ukupno imaju 37 zastupnika. Ako bi takav scenario i krenuo da se realizira,onda bi svakako Đukanovićeve glasače i kadrove prije usisali Krivokapić i Bečić (prosrpska opozicija), a Abazovićeva ekipa bi nakon 4 preletačevića zauvijek pojeftinila i ostala na margini političke scene u CG, koju bi dalje kontrolisali SPC, Krivokapić i Bečić. Dugoročno bi Abazović u takvoj konstalaciji odnosa doživio grubi prezir vlastitog naroda, kojeg ne bi mogao saprati decenijama, jer bi u istoriji ostalo zapisano da je upravo on svojim glasom ojačao dojučerašnje koljače na Balkanu i one koji su decenijama ugnjatavali njegov narod, čija satanizacija je okončana čak i genocidom.

Da se razumijemo, Đukanović nije Majka Tereza, opterećen je brojnim aferema i njemu jeste vrijeme za odlazak sa političke scene. Upravo sa takvim mudrim pristupom prema DPS-u Abazović bi više profitirao i personalno i politički, bez da strahuje kako će dugoročno ostati omražen od vlastitog naroda. Unutar DPS-a sigurno ima onih koji jedva čekaju da Milu vide leđa, ali sa takvim je na takav način jedino moguće odigrati sa DPS u vlasti, dok za slučaj formiranja vlasti bez DPS takvi će se sigurno prije prodati mnogo jačim igračima poput Krivokapiča i Bečića, dok će Abazović postati jednokratno potrošen i potpuno nebitan lik na CG političkoj sceni.

Mlađahni Abazović vjerovatno jeste sanjao o ovakvom raspletu izbornih rezultata u CG i iznenadnoj popularnosti, ali bi zbog nesnošljivih i nezapamćenih pritisaka koji sasvim sigurno slijede u danima koji dolaze, mogao slatke snove zamijeniti fatalnim noćnim morama. Jer, ne kaže se džaba, «pazi dobro šta ćeš poželjeti, da ti se ne bi ostvarilo»…