HRONIKA TUZLANSKE KRIMI HOBOTNICE

Tuzlanski kanton i Grad Tuzla su geografski pozicionirani tako da se nalaze na raskrsnici svih vidova kriminala koji se svakodnevno prenose između Sarajeva, Zagreba i Beograda. O tome nerijetko govore i releventni izvještaji bh institucija prema EU zajednici kojoj kao država navodno težimo. Taj tranzitni kriminal, da ga tako nazovemo, svakako da utiče i na životne tokove običnih građana Tuzle, ali on ne boli toliko običnog građanina, koliko višegodišnja spoznaja da se kriminal generira i u tuzlanskom tužilaštvu koje bi trebalo da bude udarna igla kada je u pitanju borba protiv kriminala i korupcije.

Međutim, selektivnost u postupanju tuzlanskog tužilaštva, montirani procesi i pokušaj krečenja krvavih zidova ovoga tužilaštva, postali su toliko očiti da je nemoguće prepoznati ih i od strane običnog prosječnog Tuzlaka. Toliko su se zaigrali da više ne znaju ni sakriti, rekli bi bolje upućeni…

Političko pravosudna banda u Tuzli je do sada izmicala svim nadležnim organima, ali bolje upućeni osjećaju da joj se ipak polako odbrojavaju dani.

Sve je krenulo prije 20-ak godina, odnosno tadašnjim odlaskom Selima Bešlagića sa političke scene u Tuzli i dolaskom na čelo grada naturalizovanog Tuzlaka brčanske krvi – Jasmina Imamovića. Iako je oduvijek imao neopisivu potrebu da izigrava komunistu nad komunistima, sa ove vremenske distance je veoma upitna stvarna politička orijentacija Jasmina Imamovića. On naime, ako izuzmemo Dr. Adija Rifatbegovića, nikada nije imao ozbiljnog protukandidata za načelnika Tuzle, što svih ovih godina baca sumnju da Jasmin Imamović dobrim dijelom ustvari sluša tuzlansku SDA. Njegov govor devedesetih na prvom Kongresu muslimanskih intelektualaca najbolje govori u prilog ovoj sumnji. Ako se tome pridoda i činjenica da je jedan od njegovih prvih poteza na rukovodnim pozicijama bio brutalno otimanje stana prvoj predsjednici SUBNORA Tuzle Nineli Markudov, onda je jasno na koji način se Jasmin Imamović dokazivao stvojim “stvarnim” političkim mentorima.

Očito je šurovao sa dijelom tuzlanske SDA

Nakon što je osim tuzlanskog SDP-a prešutno dobio i podršku dijela tuzlanske SDA, Jasmin Imamović kreće u lov načelničkih mandata u Tuzli, a kojih je dosada bilo pet, iako su tadašnji propisi predviđali max. 2 mandata istoj osobi na poziciji načelnika Tuzle. Nošen podrškom dijela SDA, Jasmin Imamović je zaobilazio i propise koji su predviđali max. 2 kandidature za načelnika, te polako ali sigurno stasavao u ozbiljnog diktatora. Oko sebe je redao samo puke poslušnike, ispostavit će se kasnije i pedere, uticajnim tuzlanskim porodicama je zapošljavao djecu i polako redao svoje pažljivo probrane i pouzdane kadrove u tuzlansko tužilaštvo.

Ova krimi hobotnica svoje prve konture je poprimila postavljanjem Zahida Selimbašića na čelo krim policije MUP-a TK, zatim uklanjanjem tužiteljice Dijane Milić, a kulminiralo je misterioznom smrti direktora UKC Tuzla Nedreta Mujkanovića.

Znao je Imamović da bez pouzdanih kadrova u tužilaštvu neće moći dugo opstati na vlasti. One koje nije mogao lično progurati, naknadno je pridobijao zapošljavajući im djecu i rodbinu (kćerka Ćazima Serhatlića, brat od supruge Dragana Radovanovića i desetine drugih) i dajući im razne beneficije iz Grada kojim je suvereno upravljao (supruga Dragana Radovanovića nezakonito je donosila odluke u komisijama kojima je predsjedavala krijući udato prezime Radovanović).

Supruga Dragana Radovanovića nezakonito je donosila odluke u komisijama kojima je predsjedavala krijući udato prezime Radovanović

Krimi hobotnica procvala za vrijeme šenlučenja Gorana Salihovića

Najviše takvih kadrova je Imamović ugurao u tuzlansko tužilaštvo za vrijeme SDP-ove vlasti 2010-2014, kada je njegov puki poslušnik Goran Salihović zalutao na čelo Tužilaštva BiH. Njegov drugi intimus Izo Tankić je zasjeo u fotelju sudije suda BiH, a Tomislav Ljubić u fotelju glavnog tuzlanskog tužioca. Tada su brojni Jasminovi kadrovi ogrnuli tužilačke odore, poput sestrića Ize Tankića zamaskiranog u anonimnog lika iz Zavidovića, kao i Ćazim Serhatlić iz tuzlanskih općinskih inspekcija, te mnogi drugi.

Serhatlić i Ljubić

Mnogi od navedenih dokazivali su se sada već tuzlanskom voždu ne birajući način, kršenjem propisa i činjenenjem krivičnih djela, gdje je samo bilo važno ispuniti voždu njegove želje, koje su nerijetko bile i bolesne. Salihović se npr. dokazivao skupljajući lažne svjedoke prilikom voždovog otimanja stana od prve predsjednice tuzlanskog SUBNOR-a. Serhatlić se dokazivao prikrivajući razne voždove gradske mućke, a najčešće one građevinske. Ljubić je bio veoma servilan i kooperativan Imamoviću tokom otimanja zemljišta u blizini petlje Šićki brod i čuvenim kriminalnim nedolaskom na ročište u vezi hotela Tuzla o kojem godinama bruji tuzlanska pravosudna javnost, kao i još uvijek živi svjedok Fadil Sarajlić.

Niti jedan krupni slučaj Imamovićev privatni tužitelj Ljubić nije napao ako bi se doticao Imamovićevog društva (primjer obustavljena istraga protiv Mirsada Bakalovića koji je novcima Doma penzionera plaćao radove na vlastitoj kući). Selektivno su birani neposlušni iz vlastite stranke i konkurencija iz drugih stranaka. Shvativši da su otišli predaleko u zapošljavanju najbližih u tuzlansko tužilaštvo, nakon pisanja pojedinih medija i pristiglih prijava u UDT, počeli su da prebacuju pojedine zaposlenike sa SSS i tužilaštva u Općinu Tuzla (supruga IKT tehničara itd…), valjda kako bi uklonili dokaze.

Krimi hobotnica pružila pipke i u policiji

Prethodno politički namješteni i u profesionalce zamaskirani komesari MUP-a TK služili su za produkciju poslušnog kadra u MUP-u TK koji bi Imamoviću i Ljubiću služili za dobacivanje iskrivljenih činjenica sudijama i tužiocima koje nisu uspjeli staviti pod svoju direktnu kontrolu.

Stoga i posljednja hajka na ministra MUP-a TK Sulejmana Brkića koji je odlično posložio stvari i odlučio iz Imamovićevih i Ljubićevih ruku iščupati tuzlansku policiju smijenivši njihovog slugu Dževada Kormana.

Počeli su da vrište i iskaču potureni “nezavisni” odbori sa članovima koje čine Smiljana Vovna i ostala *ovna. Kakav obraz ima Smiljana Vovna najbolje pokazuje da je za vrijeme desetogodišnjeg članstva u policijskom “nezavisnom” odboru ugurala sina u MUP TK, a ova “velika pravoslavka” je inače kladanjska unuka begovskoj soja…

 

Sudijama Mersidi Sušić, Tomislavu Ramljaku, te dokazanom poštenjačini Husi Kariću, pokušala se smjestiti zloupotreba, pa je tako Karić naprasno uklonjen i poslan u prijevremenu penziju, a jer nije pristao biti poslušnik u nemgućoj misiji oslobađanja ranije osuđenog profesora Zdravka Lučića u poznatoj sex aferi sa studenticama, inače bliskog Ljubićevog prijatelja, u čijem je procesu Ljubić čak dobacio da bude na obje suprotstavljene strane u postupku.

Ljubić s direktnim umišljajem zastupa obje suprotstavljene strane u postupku

Bio mu je dakle odvjetnik, a kasnije s direktnim umišljajem i glavni tužitelj tužilaštva koje zastupa istu optužnicu. Nije se Ljubić u ovom slučaju ni pokušao izuzeti, dok UDT na čelu sa Alenom Kurspahić i dalje šuti na brojne prijave protiv ovog još uvijek nedokazanog krivičnog prestupnika. Imamović i Ljubić sa svojim poslušnicima i dalje vršljaju u TK, a najnovija dešavanja ukazuju na to da slijedi posušivanje enormnog kriminala bivšeg direktora BKC Tuzla Edisa Bajića, jer je istraga završila na krovu kuće Ljubićevog pajdaša Bege Gutića, pa je Ljubić predložio Sporazum sa mizernom kaznom u odnosu na vrstu djela koja je Bajić počinio i koji se trenutno krčka pred kantonalnim sudskim vijećem.

Bajić je inače miljenik Salke Bukvarevića čija otimačina državnog stana je još uvijek na čekanju u Ljubićevom tužilaštvu.

Istovremeno se nedovršena zgrada 15 Maj pokušava pripisati Imamovićevom ljutom protivniku Enveru Bijediću iako je nadzor vršila Općina Tuzla na čelu sa Jasminom Imamovićem. Materijalni dokazi koji ukazuju na to da su novcima od Zgrade 15 Maj pravljena slana jezera u Tuzli očito nisu dovoljna Ćazimu Serhatliću koji je u to doba nadgledao sve navedeno u općinskoj inspekciji, a danas je postupajući tužilac u ovom predmetu. Žalosno ali istinito, a Alena Kurspahić i dalje šuti.

Alena Kurspahić i dalje šuti…

Alena Kurspahić – Predsjednik UDT-a

U kakvu močvaru je zapalo tuzlansko tužilaštvo najbolje govori podatak da je prilikom glasanja o izuzeću Ćazima Serhatlića iz predmeta u kojem je on jedan od glavnih aktera, nešto više od pola tužilaca glasalo protiv ovog prijedloga, odnosno protiv očitog sukoba interesa najblaže rečeno. Upravo taj omjer ustvari pokazuje koliko je zatrovano tuzlansko tužilaštvo Imamovićevim bolesnim poslušnicima.

Nemoguće je da od preko 70 krivičnih prijava protiv Jasmina Imamovića niti jedna nije dobila sudski epilog, iako je bilo toliko očitih kršenja zakona da se optužnica mogla podići nakon prostog čitanja zakona i bez saslušavanja bilo kojeg svjedoka, a za što je najbolji primjer nezakonito trošenje sredstava od EP BiH doznačenih gradu na konto zagađenja od Termoelektrane, a koja je Imamović nezakonito i nenamjenski trošio kupovajući naklonost raznih udruženja koja se navodno bave kulturom… O građevinskoj mafiji pod Imamovićevom palicom postalo je izlišno više govoriti.

Smeta im Radovan Karadžić a ne smeta Dario Kordić

Glava ove krimi hobotnice je svakako tuzlanski gradonačelnik Jasmin Imamović. Hobotnica se polako zapetljava u mrežu, a da je uznemirena najbolje se vidi iz paničnih napada na novopostavljenog Ljubićevog zamjenika Jezdimira Spasojevića. Pripisuje se ovom zamjeniku glavnog tuzlanskog tužitelja da je za vrijeme Radovana Karadžića bio u bijeljinskom pravosuđu. Istovremeno se licemjerno prešućuje da je glavni tuzlanski tužilac Tomislav Ljubić bio HDZ-ov ministar pravosuđa u TK u periodu 1994-1996, dok je tada HDZ-om suvereno komandovao i kadrovirao presuđeni ratni zločinac Dario Kordić.

Sve navedene prljavštine, licemjerne prozivke i ostale namještaljke, kuju se u Imamovićevoj kancelariji gdje se sazivaju takozvani lokalni borački predstavnici, zapošljavaju im se djeca, obećavaju projekti i beneficije, samo da ustanu javno protiv Jezdimira Spasojevića, lijepeći mu na taj način etiketu da je bio Karadžićev tužilac, dok je u pozadini samo jedan stvarni cilj, a to je da se zaštiti kriminal Jasmina Imamovića kojeg je Jezdimir Spasojević odlučno krenuo da raskrinka.

Licemjerstvo u tuzlanskom tužilaštvu i opštini je došlo do te mjere da istovremeno svi šute da je Tomislav Ljubić bio ministar Darija Kordića. Od pojedinih boračkih predstavnika u Tuzli ovo uopšte ne čudi, jer poznato je koji od njih su se dobro okoristili dopuštajući da budu tijesto u rukama Jasmina Imamovića. Ovo ponašanje ipak čudi recimo od Edina Haraćića – Kleja poznatog zlatnog ljiljana iz Tuzle. Klej je nedavno vrlo jasno i javno upozoravao na istrage protiv Edisa Bajića, čija krivična djela posušuje niko drugi do bivši HDZ-ov i Kordićev ministar Tomislav Ljubić, kojeg Klej uopšte ne spominje, ali zato spominje Jezdimira Spasojevića koji je krenuo da izvodi na čistinu slučajeve o kojima je Klej upravo govorio.

Nadamo se da će Klej i slični vremeno nadoći i progledati odakle dolazi svo zlo u gradu Soli…

Toliko za sada o tuzlanskoj krimi hobotnici. Ukoliko objavite u potpunosti ovaj članak, slijedi nastavak.

S poštovanjem,

Valter Tuzlanski