NEŠTO JE UKOLJENČILO FAHRA?

Višestruki saltomortale sa dosad neviđenom dinamikom promjene koalicionih partnera, imali smo priliku vidjeti za kratko vrijeme na bh političkoj sceni od Fahrudina Radončića i njegovog SBB-a. To je očekivano i posljedično rezultiralo nastavkom slobodnog pada ove stranke započetim posle Opštih izbora 2018.Tako je i nakon nedavnih Lokalnih izbora 2020, SBB potpuno čekivano završio pred vratima stečaja, odnosno na marginama bh. političke scene, i to kao potpuno nebitan politički faktor za buduće kombinatorike. Ono što je još nevjerovatnije i paradoksalnije od skorašnjih Radončićevih poteza i što ostavlja neizbježan dojam da je nešto ukoljenčilo Radončića, jeste nedavni snažni zaokret prema ljevici u smislu rušenja kantonalnih vlada i vlastitih ministara, a sa konačnim ciljem podrške novim lijevo orijentisanim vladama bez vlastitih SBB kadrova. Presmiješno, nesvatljivo, nestvarno i na koncu politički potpuno suicidalno…

Smjenjivati vlade sa vlastitim kadrovima i podržavati nove vlade bez interesa za svoj SBB, predstavlja prije svega ponižavanje i ismijavanje vlastitih kadrova, a razlog takvih poteza može se pronaći jedino u dubokim ucjenama i Radončićevim patološkim strahovima da učini nešto kontra Milana Tegeltije i Gordane Tadić. Upravo zbog toga, od Radončića imamo priliku vidjeti nerazumne i nelogične poteze, te jeftino trošenje i potapanje svih pozitivnih SBB kadrova. Jedni su tumačili da je ekspresno potapanje rijetkih pozitivnih SBB kadrova posljedica Radončićeve bolesne sujete i nemogućnosti podnošenja bilo čega primjetnog što bi na bilo koji način zamaglilo njegov nastup u SBB-u.

No međutim, vrijeme je kao i uvijek izvelo na čistinu sve dileme, pa je danas potpuno jasno da svaki Radončićev potez, bilo on razuman ili nerazuman, jeste ustvari posljedica njegovog straha od potencijalno mogućih sudskih progona. To kristalno objašnjava sva njegova dosadašnja menadžerska i politička lutanja, kao i sve neprincipijelne i nelogične poteze i odluke.

Kada je u bh pravosuđu presudan utjecaj imala SDA, tada se Radončić priklanjao toj stranci, a donedavno dok je taj presudni uticaj bio u rukama Čovića, Dodika, i federalne ljevice okupljene oko Nikšića, Radončić je okrenuo ćurak upravo prema toj ekipi. S obzirom da je Tužilaštvo BiH za Radončića najosjetljivija pravosudna institucija kojom suvereno još uvijek vlada HDZ-u bliska Gordana Tadić, to su i svi Radončićevi nedavni potezi učinjeni prema uputama Dragana Čovića. Slična je situacija bila i sa Milanom Tegeltijom, samo što je u ovom slučaju Radončić pratio upute Milorada Dodika.

Nakon što su Dodik i Čović od SDA opasno nanišanjeni, a što je kulminiralo izborom članova CIK-a, iako su u formalnoj koaliciji sa SDA, Dodik i Čović okreću se skrivenoj koaliciji sa federalnom ljevicom okupljenoj oko Nermina Nikšića i SDP. Udružuju se Dodikovi, Čovićevi i Nikšićevi poslušnici u bh pravosuđu, sa ciljem frontalnog udara na SDA i njene kadrove, dok se Radončiću šalje mig da napusti poziciju u Vijeću ministara i svoje resurse pridruži federalnoj ljevici. Skriveni pakt federalne ljevice okupljene oko Nermina sa mrskim Dodikom i Čovićem, najbolje se vidi na nespretno izvedenoj koaliciji u Doboju i Srebrenici, te zasebnoj listi SDP i NS u Mostaru. Kada je dakle Dragan Čović išao u koaliciju sa SDA, tada je u takvim koalicijama bio i Fahrudin Radončić, a kada je Čović pravio druge skrivene koalicije onda je u takvim koalicijama obavezno bio i Radončić.

Iz svega navedenog, posve je jasno da je svaki Radončićev potez posljedica “miga” Dragana Čovića, a u cilju vlastite zaštite od pravosudnog progona, jer Tužilaštvom BiH trenutno rukovodi Gordana Tadić, inače bliska rodica Čovićevog poslušnika Mije Krešića. S obzirom da se nakon skidanja Milana Tegeltije sa čela VSTV-a naslućuje prekret u smislu ključnog uticaja u bh pravosuđu, a samim tim i preokret u pripadajućim pravosudnim institucijama poput nekoliko ključnih tužilaštava, interesantno će biti vidjeti i naredno koljenčenje Fahra, odnosno njegov naredni saltomortale…