OTROVI KOD ZOKE

Sudeći prema nedavnim tajnim sastancima, tuzlanski Manuel Noriega pronašao je novo skrovište za navlačenje naivnih tajkuna koji bi mu mogli poslužiti za nastavak diktatorskog pohoda na Tuzlu ili ako već ništa, onda da stvori uslove za nastavak svog ugodnog života nakon što buda morao predati vlast za neupuna dva mjeseca.

Novo skrovište gdje se pokušavaju vrbovati razni privatnici za podršku nastavka diktature Jasmina Imamovića nalazi se na  adresi 15. HVO brigade na broju 45, tuzlanskom naselju Solina. Radi se ustvari o rezidenciji poznatog tuzlanskog ugostitelja Zorana Zoke Čeleketića, vlasnika poznatih restorana Tenis i Sezam. Rezidencija sa bazenom nalazi se na na sljedećim koordinatama 44°33'33.7”N 18°41'35.7”E, odnosno (44,559330,  18,693222). Interesantno je da Ćelektić svoju rezidenciju ustupa Imamoviću za prijem i obradu interesantnih privatnika i podaničkih šefića u službi, dok je istovremeno znatno servilniji u istim situacijama prema Imamovićevom ljutom političkom protivniku Enveru Bijediću.

Jedan od posljednjih privatnika kojeg tuzlanski Noriega pokušava vrbovati je Azmir Husić, milioner sa core business-om u USA i vlasnik FK Tuzla City koji trenutno popularno kotira u javnosti jer su u vrhu Premijer lige BiH. Ovog privatnika, inače ranije ortodoksnog SDA-ovca, Imamović pokušava trovati ofirnim fazonima, navlačeći ga pričom da će i on biti na meti novih vlastodržaca ukoliko Imamović ne ostane na čelu grada Tuzla. Radi se naime o priglupom pokušaju zaplašivanja Azmira Husića koji će na kraju balade ponovo stati uz SDA, s tim što će pokušati progurati u OV Tuzla i neke kandidate sa SDP liste. Ovog rizika je tuzlanski Noriega bio svjestan kada je redao na SDP listu kandidate bliske Azmiru Husiću, ali Imamović itekako razmišlja i o scenariu u kojem će biti poražen, kao i o izlaznoj strategiji za takvu situaciju. S obzirom da je Imamovićev poraz sve izvjesniji, on bi svoju karijeru najradije skončao u stilu albanskog diktatora Envera Hodže ili čileanskog diktatora Augusta Pinočea, tj. ugodnim nastavkom povučenog života u Tuzli. Ne bi se Imamović protivio ni scenariju kojeg je doživio Idi Amin nakon diktature u Ugandi, odnosno gdje bi ugodan život nastavio u nekoj susjednoj zemlji. Za bilo koji od ovih scenarija povlačenja, neopodan mu je kakav takav pozitivan odnos sa ljudima poput Azmira Husića, a koji bi nakon svrgavanja Imamovića kočili sve pokušaje progona ovog dokazanog dvodecenijskog diktatora. No, s obzirom da Imamović nikada nije u suštini do kraja upoznao Azmira Husića, takav scenario nikada neće ni ugledati svjetlo dana, pa će nakon Imamovićevog pada sasvim izvjesno uslijediti scenarijo panamskog diktatora Manuela Noriege sa 40-ogodišnjom zatvorskom kaznom.

Nezaboravimo da je Ghandi jednom prilikom rekao, da svi diktatoriizgledaj nepobjedivo, ali na kraju ih uvijek čeka pad”. Pad Jasmina Imamovića u stilu Manuela Noriege je izvjestan najviše zbog iživljavanja nad brojnim funkcionerima i uglednim ličnostima preko montiranih tužilačkih progona, obzirom da je menadžment ove institucije odavno pod Imamovićevom palicom. Upravo takve naručene progone mu nikada neće oprostiti ni Azmir Husić zbog tiranije njemu bliskih ljudi, kao i bliskih ljudi njegovog dokazanog brata i ratnog havera Nasera Orića. Ovo je posebno značajno jer je i Naser Orić prvi puta hapšen u Tuzli uz pomoć Imamovićevih saradnika i doušnika tadašnjih međunarodnih snaga. Davno je inače rečeno, da ko se mača hvata, na kraju od mača i strada. Imamović se jako često hvatao mača u vidu poslušnika u tuzlanskom tužilaštvu pa je za očekivati da će kraju od takvog mača i stradati, upravo onako kao što je skončao i panamski diktator Manuel Noriega.

Imamovićev pad bi mogao čak bit i gori od 40-ogodišnje robije koju je doživio panamski diktator, obzirom da Imamović upravo ovih dana nastavlja sa naručivanjem monitiranih tužilačkih progona prema političkoj i drugoj konkurenciji. Ovih dana je naime aktuelna montaža optužnice za direktora UKC Tuzla Vahida Jusufovića, gdje je glavni tuzlanski tužilac Tomislav Ljubić već na prvi Imamovićev znak sazvao sastanak podobnih tužilaca i inspektora iz MUP-a TK sa ciljem razrađivanja plana za Jusufovićevu diskreditaciju. U tom smislu su već zadatke dobili postupajući podobni tužilac  i podobni inspektor u MUP TK. Njih dvoje bi trebali bespogovorno izvršiti naređenja za montiranje krivične prijave direktoru UKC, a koja bi nekoliko dana pred izbore poprimila oblik optužnice kojom bi se Jusufoviću zalijepila etiketa kriminaliziranog lica i time umanjile šanse za njegov izborni trijumf.

Interesantno će biti posmatrati i ponašanje direktora uprave policije MUP-a TK Safeta Ibrahimovića nakon što mu podređeni načelnik krim. policije Zoran Teofilović saopšti da nema načina da zaustavi ovu očitu montažu. A još interesantnije će biti posmatrati kako će sve to Ibrahimović objasnitisvojim nadređenima“.

Imamovićeve naručene diskreditacije preko tuzlanskog tužilaštva odavnu su prevršile sve mjere, tako da tuzlansku javnost ne trebaju uopšte iznenaditi skori teroristički napadi  i likvidacije koje smo proteklih godina gledali diljem Bliskog Istoka.