PRINCIPIJELNOST ILI MAZOHIZAM?

Predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić jučer je podnio ostavku na mjesto Ministra sigurnosti BiH. Navedeni su i razlozi koji se ogledaju u drugačijem viđenju migrantske krize od strane SDA i SBB, kao i pritisak na pravosuđe od strane SDA zbog afere Respiratori.
Nakon ostavke ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića, svi su nahrlili da “oplakuju” njegovu ostavku na čelu Ministarstva sigurnosti, pa samim tim i povlačenje iz Vijeća ministara BiH. Redom su počeli liti suze “žalosnice”, počev od Špirića, Bevande, Dodika, raznih sarajevskih “intelektualaca”, pa do raznih političarčića sa raznih nivoa vlasti.

Najinteresannije su one žalopojke zbog ministrovog odlaska, koje su izrekli oni koji su ga “živog zagrtali”. Prije nepune 4 godine, podsjetnika radi, Radončić je brutalno hapšen, a potom i bespotrebno mrcvaren u višegodišnjem sudskom procesu. A sve zbog “preambicioznih”, tj, političkih tužilaca.
Tada su Radončića sahranjivali prije svega Jasmin Imamović i Aljoša Čampara. Prvi je poznat kao politički i pravosudni mentor tadašnjem glavnom tužiocu Goranu Salihoviću, a drugi je rođeni brat tužioca Dubravka Čampare, preko kojeg se suvereno upravljalo postupajućim tužiocem Božom Mihajlovićem. Prije 4 godine, upravo ovaj dvojac je dao nesebičan doprinos za siguran i kontinuiran pad Radončićevog političkog projekta SBB, a danas mu daju lažnu podršku iza koje ne stoji niti jedan potencijalni glasač za SBB.


Da je politička scena u BiH poput opšte močvare u kojoj bujaju najgori oblici poltronstva i licemjerja, pokazuju upravo istupi Imamovića i Čampare, koji su među prvima počeli da oplakuju Radončićevu ostavku. Zauzvrat im je Radončić poklonio naslovnicu svog portala avaz.ba a ne treba iznenaditi ni reklama u sutrašnjem printanom izdanju. Preostaje još jedino da sačekamo žalopojku Senada Avdića pa da se sveopšte gađenje upotpuni.

No, Radončić kao i njegovi “dušebriznici”, ponovo kao i nebrojeno puta do sada računaju na kratku pamet bh građana. Na stranu sada i kratka pamet građana, kao i nepostojeći obraz Imamovića i Čampare, nego gdje nestade Radončićev dosadašnji karakter… Jer, tamo gdje ne stanuje karakter, ne stanuje ni principijelnosti. Zato poslednji pasus ovog članka ujedno daje i odgovor na pitanje iz naslova ovog teksta… Očito je da voli da ga se tuče.