RADONČIĆEV “RIGOLETO”

Posljednja dešavanja unutar SBB-a, a posebno odnosi između njegovih utemeljivača Fahrudina Radončića i Muniba Jusufovića, neodoljivo podsjećaju na tri čina poznate Verdijeve opera Rigoleto.

Fahrudin Radončić osim funkcije predsjednika SBB-a trenutno obnaša i veoma užarenu poziciju državnog Ministra sigurnosti. On je na ovu poziciju došao unatoč izbornom fijasku SBB-a u 2018-oj godini, i to isključivo spletom sretnih okolnosti u kojima su 4 zastupnika SBB-a u Skupštini KS bila prijeko potrebna pobjedničkoj SDA kako bi preuzela vlast u strateški veoma važnom i godišnje milijardu KM teškom kantonu Sarajevo. Bez ovih sretnih okolnosi SBB bi završio u opoziciji i vrlo vjerovatno otišao u političku istoriju.

Dolaskom na poziciju ministra sigurnosti, Radončić je svoje mjesto u državnom Domu naroda morao prepustiti tadašnjem federalnom zastupniku Munibu Jusufoviću, jer je istog stavio na broj 2 liste za Dom naroda Parlamenta BiH.

Iako je davno premašio 70-te, razvalio SBB iznutra, ovaj brčanski perpetuum mobile je ponovno ničim izazvan završio i na mjestu broj 1 kompenzacijske liste SBB-a za Federalni parlament, i to ispred mnoštva perspektivnih mladih kadrova koji su se do tada dobrano potrošili u SBB-u.

Prethodno je Munib Jusufović u sadejstvu sa bratskom brčanskom linijom koja vlada Gradom Tuzla i IVZ Tuzla, poznatim spletkama pomeo svu ozbiljnu političku konkurenciju unutar SBB-a, a koja je preko neutralisanja privrednika Saliha Šabovića i dr. Emira Kabila, završila eutanazijom prof. Mirsada Đonlagića.

Mnogima će vjerovatno ostati vječita misterija zašto Radončić do sada nije penzionisao Jusufovića čije smutnje su urušile SBB po istom konceptu kako je ranije urušio stranku SBiH.

Verdijeva opera Rigoleto obiluje mnoštvom spletki i intriga koje upravo asociraju na ovaj dvojac i stranku SBB. Vojvoda od Mantove, kao bogat, šarmantan i sebičan ženskaroš, koji se na svom dvoru redovno hvali uspjehom kod žena, upravo je personifikacija osobina lidera SBB-a Fahrudina Radončića. S druge strane njegova dvorska luda, grbavac Rigoleto ruga se svima onima kojima je Vojvoda pomrsio račune i na taj način kupi simpatije kod Vojvode (Radončića). U ovakvoj situaciji nemoguće je odagnati asocijaciju po kojoj je grbavac Rigoleto očita personifikacija Muniba Jusufovića.

S obzirom da je nakon preuzimanja Radončićevog mjesta u Domu naroda, automatizmom završio i u veoma važnoj zajedničkoj Komsiji za nadzor nad radom OSA-e, Munib Jusufović je bio i ključni član prilikom izbora Nermina Nikšića na čelo ove komisije. Ovakav rasplet u vezi Predsjedavajućeg komisije za nadzor nad radom OSA-e znači da će reizbor Osmana Mehmedagića na čelo OSA-a u redovnoj proceduri praktično biti nemoguć. Mnogima su nakon takvog poteza Jusufovića postali nejasni i zadnji hvalospjevi Radončića o Mehmedagiću i njegovom sigurnom reizboru, te su se nakon Jusufovićevog glasanja otvorila mnoga pitanja.

Najvažnije od svih tih pitanja jeste zapravo, da li je Radončić nedavnim hvalospjevom ustvari samo uspavljivao Mehmedagića, dok istovremeno njegova dvorska luda Jusufović u vezi ovog veoma bitnog izbora dogovorno sa Radončićem glasa u kontru, ili je pak po srijedi Jusufovićeva neposlušnost prema Radončiću, što je manje vjerovatno ali realno moguće. Mogao bi Jusufović imati debele razloge zbog kojih ovog puta nije htio poslušati Radončića, a jedan od njih je nedavno Radončićevo puštanje niz vodu Mirsada Kukića koji je dokazani Jusufovićev haver.

Drugi razlog bi mogao ležati u činjenici da je Mehmedagić prije godinu dana podnio zvaničan zahtjev Sudu BiH za praćenje Muniba Jusufovića jer je OSA došla u posjed jasnih pokazatelja koji su ukazivali na njegovu upletenost u organizovani kriminal u Brčkom. Ovakav zahtjev Sud BiH je i odobrio, no Edita Đapo (grofica Čeprano) kao dokazana Jusufovićeva kurtizana, preko svojih vannastavnih aktivnosti ovu informaciju dotura Mehmedagićevoj meti i prije nego je ista postala operativna.

Ono što također dodatno opterećava vrh SDA jesu implikacije za slučaj da su Radončić i Jusufović uistinu dogovorno iznjedrili Nikšića na čelo komisije za nadzor OSA-e, a to onda znači da je Radončić potpuno svjesno ušao u SDA koaliciju sa ulogom Trojanskog konja koji bi ovu koaliciju nagrizao iznutra zajedno sa svojim neosporenim kompanjonom Nerminom Nikšićem. Da je ova teza zaista moguća, potvrđuje i Radončićev nedavni prijem gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića u vezi migrantske krize. Radončić je naime veoma srdačno primio Nikšićevog gradonačelnika koji mu je rasturio stranku u Tuzli, iako se Imamović nije čak potrudio ni da postavi poljski wc na mjestu okupljanja migranata, pa fekalije slobodno teku tuzlanskim ulicama. Vrh SDA sasvim sigurno ozbiljno razmatra novonastalu situaciju, a da su navedene sumnje prisutne potvrđuje i nedavno buđenje SDA portala koji ponovo otvaraju teme iz Radončićeve ratne prošlosti.

Vjerovatno će vrijeme ispred nas izvesti na čistinu ove dileme. A možda bi i treći čin Verdijeve opere Rigoleto mogao dati odgovor na ovo važno pitanje koje sve više opterećuje političku i obavještaju zajednicu u BiH.

Kako god da završi ova dilema, veoma je važno za one koji nemaju vremena za opere, da bar uvijek imaju na umu kako su spletke i intrige, grbavca Rigoleta na kraju dovele u situaciju da je izgubio rođenu kćer…

Fredi Bobic