RUŽICA OČITALA LEKCIJU ALENI

Danas je istražna komisija Parlamenta BiH obavila saslušanje šefice Ureda disciplinskog tužitelja (UDT) Alene Kurspahić. Ovaj ured ima nadležnost da progoni sve tužitelje i sudije u BiH koji nečasno rade svoj posao.

Iako je kompletna javnost ogorčena radom tužilaštava u BiH prije svega, danas je Alena Kurspahić prilično bulaznila sa nesuvislim obrazloženjima, bez da svoj skoro istekli mandat potkrijepi konkretnim rezultatima za kojima bh. javnost već odavno vapi.

Zaboravila je Kurspahićka izgleda kako su je vraćali iz mrtvih nakon što je pala na pismenom ispitu za šefa UDT, kako su joj retroaktivno ispravljani papiri od pismenog ispita od strane državnog odbora za žalbe, te kako je klečala i molila sada već bivše obje potpredsjednice VSTV da je vrate u život. U život je Kurspahićka kasnije i vraćena, ali ništa konkretno nije uradila i takvim pristuom je omogućila još veći selektivizam, javašluk i politički uticaj u tužilaštvima širok BiH. Samo jedan slučaj gdje glavni tužioc TK Tomislav Ljubić dobija opomenu za organizovani kriminal najbolje ilustruje protekli rad Alene Kurspahić.

Paraleno s tim desetine drugih prijava protiv ovog političkog tužioca nikada nisu uzete u rad. Stoga, ako Kurspahićka želi drugi mandat, neka prione na posao i okani se pametovanja, inače će za drugi mandat izgubiti i ono podrške što je imala.

Facebook objavu Ružice kojom je defakto potopila Kurspahićku, prenosimo u cjelosti:

„ NIJE MAJKA GRDILA MUJU ŠTO JE POGRIJEŠIO, NEGO ŠTO SE VADIO “

Danas je saslušana Glavna stegovna tužiteljica Alena Kurspahić, pred Privremenim istražnim  povjerenstvom (komisijom) Parlamentarne skupštine B i H , za utvrđivanje stanja u pravosuđu, te je kako to navodi  „Slobodna Bosna“, ista  tvrdila da joj je traženo da se razriješe određeni suci i tužitelji.

0vo ako je stvarno izjavila je notorna laž, jer ne može Stegovni ured da razrješava suce i tužitelje. To mogu samo stegovna povjerenstva (disciplinske komisije).

Ono za što je Stegovni ured ovlašten je podizanje stegovnih tužbi i njihovo zastupanje pred stegovnim komisijama, i to na osnovu prijave podnesene protiv nositelja pravosuđa ili po službenoj dužnosti, kada za to sazna iz medija ili na drugi način, te kada npr.  VSTV donese odluku da se istraže svi predmeti koji su zastarili u radu kod nositelja pravosuđa.

Od svih optužbi na račun rada Ureda stegovnog tužitelja, na koje je trebala dati odgovor,  Glavnoj stegovnoj tužiteljici je očito bilo najvažnije da se brani ( „vadi“) zbog ocjene, koju je dobila od Povjerenstva, a kasnije i od članova VSTV, te joj je žalba odbijena i od Agencije za državnu službu.

Dakle, očito je da je to njoj bilo najvažnije, a sve zbog  straha da neće biti reizabrana.

No, sasvim sam sigurna da nema razlogaza strah, te da će biti  reizabrana, ali sada neću o tome.

Da je Glavna stegovna tužiteljica objektivna i samokritična, shvatila bi da je dobila ocjenu koju zaslužuje.

Ta ocjena je: „dobro obavlja svoju funkciju“.

Tu ocjenu je dobila i Vera Bjelogrlić, ali iza Vere niti su stali mediji niti političari.

Glavna stegovna tužiteljica tu ocjenu nije dobila zato što je netko želi sinuti sa tog položaja, nego što je bilo bezbroj pritužbi na rad  Ureda, kojim ista upravlja.

Neshvatljivo je da se Glavna stegovna tužiteljica, čak nije ni trudila da odgovori na pitanja Povjerenstvu (Komisiji ) VSTV zašto se uzimaju predmeti preko reda.

Rečeno joj je da ima dosta prijava građana, da  nije proaktivna, niti  da bilo što predalaže vijeću  u cilju unapređenja postupka, niti je prisustvovala sjednicama.

Vrlo rijetko!

Pored toga izjavila je da ne prati štampu i medije te da zato i ne  procesuira nositelje pravosuđa, nego samo ono što press služba stavi u E pisarnicu.

No, Ured je dužan po službenoj dužnosti da prati sve što se dešava i što se sve objavljuje,  isto kao što to radi i tužitelj i da na osnovu medijskog pisanja formira predmet i provjeri da li se radi o stegovnom (disciplinskom) prekršaju i odluči da li će podići stegovnu tužbu ili ne.

Nekoliko prijava sam joj ja proslijedila po službenoj dužnosti, koje ne vrijeđaju mene nego građane ove države i po njima ništa nije postupano.

Recimo osporavanje presuda Haškog tribunala, broja žrtava itd.

Zatim jedan od nositelja pravosuđa je rekao da su članovi VSTV hladili kuglicu u vrijeme žrijebanja.

Ja sam željela znati kroz saslušanje tog nositelja pravosuđa da li je to točno i tko je to radio i ako nije da se spere takva ljaga.

Zbog toga što Ured ne radi svoj posao,  pojedini članovi vijeća su prinudjeni da podnose tužbe za klevetu protiv tih nositelja pravosuđa, jer ne mogu na drugi način dokazati da to nisu uradili itd.

Inače  sve prijave građana, koje su poslane meni, ja sam po službenoj dužnosti proslijeđivala  Uredu stegovnog postupka.

Očito je da Ured koristi svoje ovlaštenje i svoju autonomiju, te da može da odbaci prijavu i bez ikakvog izvođenja dokaza.

Zbog te autonomije, nemoguće je  da članovi vijeća utvrde zašto se odbacuje preko 90 % prijava.

Lako je postaviti sebi cilj i ostvariti ga , kada članovi vijeća ne mogu preispitivati odbacivanje prijave.

Čanovi vijeća ni na koji način ne mogu vidjeti predmete koji se nalaze u Stegovnom uredu, sem onih prijava, koje su dostavljene članovima vijeća.

Dakle, Ured uživa potpunu autonomiju.

Zato Glavna stegovna tužiteljica, ne može ni pričati o pritisku, jer je upravo Ured stegovnog tužitelja, generator svih problema na koje ukazuju građani.

Nadalje, nevjerojatno je da je Ured stegovnog tužitelja podnio zahtjev VSTV-u da se obustavi plaća trojici nositelja pravosuđa za vrijeme suspenzije i interesantno je da su sva trojica bili Hrvati.

Dvojica sa niže razine i jedan sa više razine.

Tako mi je  bar preneseno iz Ureda za imenovanje.

To jasno pokazuje da Ured ne radi dosljedno, jer su mnogi nositelji pravosuđa drugih nacionalnosti  suspendirani sa najviše razine i za njih Ured nije tražio obustavu plaća.

Ured bi pokazao dosljednost da traži za sve suspendirane ili da ne traži ni za koga, a ovako proizilazi da postupa selektivno i tko zna iz kojih pobuda.

Svim sucima i tužiteljima je jasno da ne smiju imati niti kalendar na stolu od neke stranke, jer se stvara percepcija u javnosti da je sudac ili tužitelj pristrasan toj stranci.

Glavna stegovna tužiteljica je primila poklon od osobe, koju je tužitelj istraživao i u to vrijeme podigla stegovnu tužbu protiv tog tužitelja.

Da sam to ja uradila kao sudac, sigurno bih stegovno odgovarala.

Mediji pišu i postavljaju fotografije da je Glavna stegovna tužiteljica pravila svadbu na imanju jedne glavne tužiteljice i da joj je na svadbi  bila druga glavna tužiteljica, a protiv njih postoje prijave građana i policije.

Kako nakon toga,  da građani očekuju da će njihove prijave doživjeti pravni epilog?

Neki se nositelji pravosuđa ekspresno procesuiraju, dok za druge nema tužbe, iako postoje dokazi, čime se u javnosti stvorio dojam da su povlašteni.

Kada kao stranka, koja je prijavila određenog nositelja pravosuđa, tražite da vam se dostavi izjave svjedoka, koji su saslušani, prije nego što je odbačena prijava, neće te to dobiti, jer se Ured stegovnog tužitelja poziva na propise da je istraga tajna, iako je ona završena odbačajem i iako stranka treba da zna šta je netko izjavio kao svjedok, da bi ponudio eventualno drugi dokaz.

Ono za što su Stegovna povjerenstva odgovorna, je kaznena politika.

Neki nositelji pravosuđa, pogotovo na rukovodnim mjestima se kažnjavaju i za nekoliko stegovnih prekršaja sa  Opomenom, što je nikakva kazna, niti ima preventivan učinak na ostale nositelje pravosuđa.

Ja sam već odavno predlagala da se Ured stegovnog tužitelja odvoji od VSTV-a, jer nije normalno da VSTV odgovara građanima zašto stegovni tužitelj nije podigao tužbu, obzirom da  VSTV, nema ovlaštenja da postupa po predmetu do podizanja stegovne tužbe.

Isto tako u Uredu stegovnog tužitelja trebaju da rade suci i tužitelji, jer je neprihvatljivo da su u svim drugim državama suci ili tužitelji a kod nas nitko od stegovnih tužitelja nije niti sudac niti tužitelj.