SNSD I HDZ UZVRAĆAJU UDARAC

Mnogi su u čudu posmatrali politički zaokret SDA kada je bez usaglašavanja sa ključnim koalicionim partnerima na državnom nivou (SNSD i HDZ), a uz pomoć DF, SDS, PDP te dijela SDP (Zukan Helez) imenovala članove CIK-a iz reda hrvatskog i srpskog naroda. To je posebno bilo čudno obzirom da je SDA nepuna dva mjeseca prije toga odlučila da ipak formira vlast sa SNSD i HDZ.

Jedni su sa oduševljenjem dočekali takvu vijest smatrajući da će izostavljanje Dodikoviih i Čovićevih članova u CIK-u omogućiti da SDA ponovo formira vlast 2022 godine sa veoma nagodnim SDS-om i PDP-om. Drugi su pak skloniji tumačenju da je ovakav potez SDA zapravo samoubilački čin u postojećem političkom ambijentu i da takav potez samo može zauvijek odvući ključne koalicione partnere HDZ i SNSD u krilo ljevice u FBiH, te na taj način dugoročno izbaciti SDA iz državne i federalne vlasti.

Jasno je da većina u državnom CIK-u bez SNSD i HDZ ima svoju težinu, ali je veoma upitno da li takva većina u CIK-u, bez kontrole opštinskih izbornih komisija u RS i kantonima sa H predznakom, može iznjedriti željenu koalicionu situaciju za SDA nakon izbora 2022 godine… S obzirom na rezultat prethodnih izbora 2018 godine, te činjenicu da je Dodik kaparisao dva najveća operativca u SDS-u (Obren i Mićo), a ranije i čelnika NDP-a Dragana Čavića, teško je za očekivati da ovakva opozicija u RS može na narednim izborima dobaciti dovoljno za formiranje vlasti sa SDA na državnom nivou, dok je za nivo RS izvjesno je da nemaju nikakve šanse. U slučaju takvog očekivanog rezultata opozicije u RS i nakon ovog žestokog udarca SDA po pitanju CIK-a, prirodno je i logično za očekivati da će HDZ i SNSD tražiti koalicionog partnera u ljevici nakon izbora 2022 godine.

Na osnovu svega viđenog u protekla 2-3 mjeseca, neupitno je da HDZ i SNSD ne sjede skrštenih ruku. Jučerašnje oduzimanje telefona Premijeru FBiH Fadilu Novaliću, ne predstavlja ništa drugo do pokazivanje mišića HDZ-a i SNSD prema SDA. Očito je i da su ljevica iz FBiH, HDZ i SNSD udružili svoje snage u Tužilaštvu BiH i ostalim pravosudnim institucijama sa ciljem frontalnog udara na ključne SDA kadrove, a udar na premijera Novalića je samo posljednji takav u nizu. SDP to već odavno i uporno čini u Tuzlanskom kantonu, potpomognut odbačenim i nezadovoljnim strujama iz SDA, zatim kockastim Mijom Krešićem kojem ovakva situcija pogoduje da otvorenije zaigra sa SDP-om i čije genitalije su već odavno u rukama SDP-a zbog poznatih istraga. Slično je i u ZEDO kantonu, gdje SDP sve otvorenije udružuje snage sa pripadnicima Kasumovićevog klana, a stišavanje bure oko očitog kriminala Senaida Begića (SDP), bivšeg direktora ZZO, samo dodatno potvđuje ove navode. U KS, HNK, USK i SBK situacija je nešto drugačija i tu SDP nema željenu savezničku prevagu u kantonalnim tužilaštvima.

Nastavlja se dakle suptilni politički rat u kojem su glavne oštrice locirane u tužilaštvima na različitim nivoima vlasti. Strane organizacije i ambasade mogu komotno pakovati kofere iz BiH ako se mjeri njihova dosadašnja uloga i učinkovitost po pitanju reforme pravosuđa. Međunarodna zajednica svoj obraz u BiH može spasiti jedino hitnom izmjenom zakona o VSTV koji bi obavezno morao podrazumijevati i čvrst mehanizam sa prosijavanje kukolja koji se proteklih godina uvukao u bh pravosuđe. Ključni kriteriji za takav mehanizam bi morali biti provjera imovine nosilaca pravosudnih funkcija, unapređenje rada UDT-a koji bi morao znatno spustiti prag osnovane sumnje, te nepotizam u smislu rodbineske povezanosti različitih nosilaca pravosudnih funkcija, kao i povezanosti sa ključnim pozicijama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

Nezahvalno je sa ove vremenske distance prognozirati kako će završiti ovaj politički rat, gdje je pravosuđe nažalost očito tijesto u rukama političkih moćnika. Konačan ishod će svakako zavisiti od toga koliko će SDA uspjeti okupiti saveznika pod svojim kišobranom radi izmjene ključnih zakona, odnosno koliko su HDZ i SNSD odlučni u svojim namjerama da nastave pravosudni udar na SDA preko podobnih tužilaca. SDP u ovakvoj situaciji nema šta izgubiti, jer svejedno nisu dio vlasti, a njihov potpis u zadnjih potezima HDZ i SNSD itekako je vidljiv.

Za kraje ostaje ključno pitanje, ko je to u SDA, na bazi kakvih procjena i sa kakvim motivima, odlučio da se krene u ovaj, po SDA i državu BiH veoma rizični scenario izbora članova CIK-a?
Jer ovakav scenario bi vrlo lako mogao dugoročno udaljti SDA iz vlasti, a njegovi zagovornici bi nakon toga teško mogli naći bilo kakvo opravdanje, posebno što su i sami često prisutni i višeni u društvu SDP vizionara…